Nažalost, svima nam je dobro poznat problem pretilosti koju danas smatramo problemom globalne epidemije. Glavni je zdrastveni problem zbog toga što izaziva mnoga ozbiljna zdrastvena stanja poput kardiovaskularnh bolesti, dijabetesa tipa II, karcinoma i mnogih drugih. Naime, učestalost pretilosti u zadnja dva desetljeća drastično je porasla za oko 57 %. U The national health and nutruition examination survey(NHANES) 2009/2010 objavljeno je da 36% odraslih Amerikanaca pripada skupini pretilih osoba (BMI > 30 kg/m2)od kojih su 16% predstavnici težih slučajeva (gojaznost; BMI >35 kg/m2). Također, u istom istraživanju stoji predviđanje da bi do 2030. godine 86% odraslih amerikanaca moglo biti povećane tjelesne mase ili pretilo ukoliko se nastavi ovakav trend.

Istraživanja su pokazala da pretili ljudi zbog previše masnog tkiva imaju smanjenu sposobnost imunosnih odgovora. U zadnjih 20-ak godina utvrđeno je da masno tkivo nije samo skladište energije već ima endokrine i imunosne funkcije. Adipociti izlučuju proupalne citokine (npr. interleukin 6 i TNF-alfa). Pri nepravilnom povećanju TM, ulazak i pohrana viška lipida u adipocite utječe na normalne stanične funkcije što dovodi do ekspresije i hiperizlučivanja upalnih peptida u cirkulaciju. Zbog toga je pretilost karakterizirana stanjem sistemske upale nižeg stupnja koje se očituje u visokoj razini upalnih molekula u krvotoku kao što su TNF-alfa (čimbenik nekroze tumora, IL-6, C-reaktivan protein (CRP)). Budući da konstantna povećana razina upalnih molekula nužno dovodi do oštećenja tkiva raznih organa, nepravilno je povećanje tjelesne mase povezano sa povećanim rizikom za nastanak mnogih bolesti.
Budući da je velika uloga adipozog tkiva u upalnim procesima nužno je odrediti životne faktore koji mogu utjecati na imunosni sustav pretilih osoba. Neki od tih faktora su stres, fizička aktivnost i prehrana.

STRES I PRETILOST
Pretilost je, uz fizičku bolest, povezana i sa stresom vezanim uz posao, fakultet i drugo ili psihološkim poremećajima kao što su depresija i kronična tjeskoba. Stres se u tijelu uspostavlja kroz neku vrstu stresora, bilo fizičkog ili psihičkog. Kada se stimulira, ljudsko tijelo reagira na kompleksan način (kaskadom reakcija) koji uključuje aktivnost endokrinog i živčanog sustava. Povećanje hormona stresa( kortizol i katekolamini koji uključuju adrenalin i noradrenalin) imaju značajne posljedice na imunosni sustav, dovodeći do disbalansa između urođene(nesepecifične) i stečene(specificne) imunosti. Pri odgovoru na akutni stres, urođena imunost odmah pruža imunosnu zaštitu dok ju stečena imunost prati u stopu kada se taj stres opet pojavi i traje, dok kronični stres može stišati te imunosne odgovore. Akutni stres poboljšava urođenu imunost i smanjuje stečenu imunost, i ove promjene su češće prilikom izlaganja fizičkom stresu. Pri izlaganju organizma akutnom stresu, imunosni sustav je efikasan u obrani od ozljeda i potencijalnih uljeza. Dok kada je organizam izložen kroničnom stresu, imunosna zaštita može biti potisnuta što posljedično vodi do smanjenja broja imunosnih stanica, funkcije(citotoksičnosti) i proliferacije,time promicajući podložnost na bolesti. I kod kroničnog i kod akutnog stresa povećana je razina hormona što dovodi do nastanka abdominalne debljine.
Studija S. Benson i sur i C.J. Huang i sur. pokazuje da pretili ispitanici pokazuju veće stvaranje proupalnih citokina poput IL-6, za razliku od ispitanika normalne mase, pri odgovoru na akutni mentalni stres.
Beta-adrenergički receptori posreduju u katekolamin-induciranim smanjenjima protupalnih citokina. Stres potiskuje ekspresiju adrenergičkih receptora i funkciju na monocite i NK stanice što rezultira podizanjem razine TNF i IL-6. To su ključni proupalni citokini uključeni u kardiovaskularne bolesti, kroničnu tjeskobu i depresiju. Pojedinci izloženi visokom životnom stresu imaju manju osjetljivost na β-adrenergičke limfocite. S obzirom na te činjenice zaključujemo da pretilost može smanjiti inhibitorno djelovanje adrenergičkih receptora pri odgovoru na akutni stres zbog čega dolazi do većeg oslobađanja proupalnih citokina. Stoga, buduća istraživanja mehanizma beta adrenergičkog receptora i njegovu regulaciju na stres može dati uvid u psihoneuroimunološke procese populacije pretilih(u bolesti i zdravlju).

Iako temeljni mehanizam koji objašnjava vezu između odgovora na stres, pretilosti i proupalnih citokina tek treba biti otkriven, povećane razine leptina su se nedavno pokazale kao faktor koji povezuje akutni stres i upalu. Leptin, hormon kojeg izlučuju adipociti, igra bitnu ulogu u metabolizmu, pretilosti i vaskularnoj upali te je umiješan u proces razvoja kroničnih bolesti srca.Također, nedavna studija pokazuje da ljudi koji su pod akutnim fizičkim stresom pokazuju povišene razine leptina tj.hormona sitosti koji pozitivno korelira sa opsegom struka.

Nastavak slijedi…

Univ. bacc. nutr. Mirta Prusac

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *