ZAŠTO JE VAŽNO KUHATI?

 

Nekima je kuhanje užitak, drugima muka i tlaka. Neki uživaju servirajući hranu, drugi je više vole ‘pokupiti’ sa nekog pulta fast fooda. Na pitanje Znate li kuhati? mnogi će sa žaljenjem negativno odgovoriti. Zar ne mislimo da je došlo vrijeme kada svi vrlo lako mogu naučiti prirediti osnovna jela koja zatim postaju središte za rađanje novih ideja i razvoj vlastite inovativnosti i kreativnosti? Kuhanje nikada nije bilo toliko popularno kao u proteklih desetak godina, nikada se prije toliko emisija i knjiga na temu kuhanja nije plasiralo. Razlog tomu leži u činjenici da nije važno samo što jedemo, već da ljude zanima i kako neko jelo nastaje, a sve se više njih u tome žele i okušati.

 

Onog trenutka kad otvorite vrata hladnjaka i skenirate očima sve namirnice – vi ste već korak bliže kuhanju. Kad prerežete luk napola, time ste službeno počeli s kuhanjem. No zapravo kuhanje započinje puno prije – u marketu. Odabir namirnica ključni je i temeljni trenutak u vašoj osobnoj kulinarskoj karijeri i brizi o pravilnoj i uravnoteženoj prehrani.  Pravilna prehrana je ona prehrana koja tijelu osigurava optimalan unos kalorija, vitamina, minerala i tekućine te optimalan omjer proteina, ugljikohidrata i masti, kako bi se osigurale potrebe organizma za gradivnim, energetskim i zaštitnim tvarima.

 

Osnovni procesi pripreme hrane dijele se na :

mehaničke (pranje, čišćenje, guljenje, usitnjavanje, otkoštavanje),

termičke (blanširanje, kuhanje, pirjanje, pečenje, prženje),

rashladne (smrzavanje).

Gotovo nikada ne pomišljamo na činjenicu kako izlaskom pare i mirisa iz posuđa prilikom pripreme jela izlaze i velike količine nutritivno važnih tvari koje se na taj način, u aromatičnoj pari ili dimu, bespovratno gube. U jelu veoma često zaostaju određene masti koje su tamo dospjele dodavanjem, a rezultiraju većim količinama kalorija nego što ih sama namirnica daje.

 

Svaki neadekvatan način pripreme hrane može potaknuti nastanak opasnih čimbenika koji mogu ugroziti ne samo dobru liniju tijela nego i naše zdravlje. Klasično pripremljena pržena jela poput krumpirića, pohanaca, lignji, sitne ribe koje prženjem u velikim količinama ulja dobivaju zlatnožutu boju te “dobro” pripremljeno jelo (meso, riba, povrće) na klasičnom ugljenom roštilju prepuni su punoće okusa, ali za stručnjake o prehrani, to su najčešća jela koja svojim sastavom ne zadovoljavaju kriterije nutritivno vrijednog i funkcionalnog obroka. Previsoke temperature koje se koriste prilikom ovakve pripreme jela “uništavaju” nutritivne i farmakološki djelotvorne komponente u tim namirnicama. One postaju manje dostupne za apsorpciju, slabo probavljive i kontaminirane (zagađene) toksičnim produktima koji mogu imati i mutagena svojstva.

 

Brojna istraživanja koje se bave javnim zdravljem u Europi i svijetu pokazale su da je kuhanje u funkcionalnom i socijalnom smislu  jedna od najkorisnijih vještina. Na taj način svatko može postati samostalan i ne ovisiti o drugima jer je sposoban sam sebi i svojim bližnjima prirediti nutritivno prihvatljiv i siguran obrok. Obrok koji će biti lišen štetnih mikroorganizama koji se kuhanjem uništavaju i obrok koji će iskoristiti sve najbolje iz namirnica koje nam stoje na raspolaganju. Nadalje, briga o tome što jedemo na taj način postaje naš interes i zanimacija koja ostaje usađena u nama dok god smo pokretni i dok nas služe osnovni osjeti i sposobnosti rasuđivanja, dakle do pozne životne dobi.

S posebno se velikom pažnjom mora pristupiti djeci i učenicima u školama te ih kroz specijalne programe upoznati s tehnikama i načinima pripreme jela. Sposobnosti koje se razvijaju kuhanjem te logikom i planiranjem redoslijeda pripreme pojedinog jela mogu se mjeriti s radom u laboratoriju ili uredu, s vođenjem nekog procesa i na taj način od najranije dobi kroz sasvim drugu prizmu kod djece razvijamo odgovornost, logiku i sposobnost planiranja i praćenja procesa.

 

Djeca u obiteljima s točno određenim vremenom za obroke imaju zdravije prehrambene navike. Činjenica je i da ona djeca koja s obiteljima jedu zajedno samo jednom ili dva puta na tjedan imaju više problema s tjelesnom težinom od one koja to čine tri ili četiri puta na tjedan. Pametno je pritom uključiti dijete u pripremu hrane. Zaigrajte igru tko će staviti u obrok najzdravije namirnice. Djeca će jesti više povrća i voća kada im se zadaju ciljevi i kada im se dopusti da pomognu u pripremi. Hrana ne bi trebala biti samo sredstvo zatomljavanja gladi, već bismo se trebali potruditi da kroz dijeljenje hrane  sa dragim ljudima istinski uživamo u radostima života koja nam ta hrana pruža.

Djeca su danas sasvim sigurno više nego ikada zainteresirana ovladati tom vještinom, ali ne samo mladi već i starije stanovništvo koje se aktivno uključuje u tečajeve raznih načina kuhanja i sudjeluje u izradi novih recepata i smjernica u prehrani specifičnih skupina ljudi. Organiziraju se zajednički odlasci na tržnice ili trgovine posebnom hranom, uči se o novim i funkcionalnim proizvodima koji obiluju biološki aktivnim spojevima potrebnim za očuvanje zdravlja. Takvi trendovi poznati su u zemljama Zapada, ali i na dalekom istoku gdje se populacije starijih ljudi svakodnevno zajednički usavršavaju u čarobnom svijetu namirnica, lonaca i tava. Pokazalo se da je to i jako dobar način produljenja životnog vijeka. Više je nego dovoljno razloga zašto biste trebali naučiti (pravilno) kuhati, stoga krenite već danas u nove kulinarske pobjede!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *