1 dio. OTROVI

Voda je najvažniji sastojak ljudskog organizma. Čini 2/3 ljudskog tijela i neizostavan je segment svih procesa koji su potrebni za održavanje esencijalnih funkcija. Voda održava ravnotežu sustava, opskrbljuje tijelo prijeko potrebnim hranjivim tvarima i mineralima, regulira tjelesnu temperaturu, te preko nje izlučujemo otpadne tvari i toksine iz organizma. Bez vode ne bismo preživjeli dulje od tjedan dana (kod ekstremnih temperatura i kraće) i neizmjerno je važno unijeti potrebne količine vode na dnevnoj bazi kako bi naš sustav funkcionirao. No ta ista prijeko potrebna tekućina, u današnje vrijeme, uz sva svoja blagotvorna svojstva, u sebi krije i nebrojene opasnosti.

Voda koju dobivamo iz vodovoda tretira se klorom kako bi se uništili mikrobi, međutim  kada se klor spaja s organskim tvarima, kojih može biti u vodi, nastaje po zdravlje opasan, karcinogeni spoj kao što je trihalometan ili  kloroform. Voda može biti zagađena i nakon obrade klorom. Putem od centralnog vodovoda do naše kućne slavine voda u sebi može donijeti i mnoge druge opasne tvari kao što su olovo, mangan, pa čak i azbest, koji otopljeni u vodi mogu dovesti do teškog trovanja. Na mnogim vodocrpilištima u Zagrebu izmjerene su povišene koncentracije raznih teških metala, kao i organskih otapala, poput trikloretena i nitrita. Ono što dodatno zabrinjava je i prisutnost pesticida.

Atrazin je selektivni triazinski herbicid koji se koristi pri kontroli  širokolisnih i uskolisnih korova i  često je aktivna supstanca u raznim herbicidima. U okoliš ulazi raspršivanjem na poljoprivrednim gospodarstvima i nažalost, jedan je od najznačajnijih zagađivača podzemnih i površinskih voda. U Hrvatskoj se poljoprivredi atrazin kao otrov odobren od Ministarstva zdravstva koristi već desetljećima, a dio te supstance kao posljedica završava i u našim vodama. Primjer povećane koncentracije ovog herbicida pojavio se u velikoj aferi onečišćene vode na zagrebačkim Vrbanima. Iako su mjerodavne vlasti tvrdile kako utjecaj na atrazina na ljude nije dokazan, neka istraživanja pokazuju kako bi ta supstanca mogla biti uzročnikom raka kod ljudi.
Radi se o spornom vodocrpilištu Mala Mlaka koje je značajno zatrovano raznim ksenofobnim supstancama. Ovo vodocrpilište opskrbljuje najveći dio Zagreba. Ukoliko živite u području koje je opskrbljeno vodom putem ovog vodocrpilišta, svakako razmislite o nabavci nekog filtracijskog sistema. Postoje i druga kontaminirana vodocrpilišta u Zagrebu, npr. dva na Petruševcu.

Arsen koji je također prisutan u hrvatskim vodama, još je pogubniji za organizam. Redovita konzumacija vode s povišenim koncentracijama arsena, usko je povezana s kardiovaskularnim oboljenjima, povišenim krvnim tlakom i srčanim udarom dok veće koncentracije (više od 50 mikrograma na 1 litru vode) uslijed dugotrajnog korištenja mogu dovesti do raka pluća, kože, bubrega i mjehura. Istraživanja pokazuju kako je više od 120 tisuća ljudi koji žive na području Slavonije izloženo dugotrajnoj konzumaciji arsena u koncentraciji koja je u nekim područjima i 10 puta veća od dozvoljene. Taj je podatak i više nego alarmantan.

Gotovo da nema područja gdje ne postoji zagađenje teškim metalima poput olova, žive i kadmija, a ti teški metali vrlo toksično djeluju i akumuliraju se u organizmu.

Neke zemlje (Hrvatska kao i većina Europe, na sreću nije među njima), već dugi niz godina prakticiraju fluoriranje vode u vodovodima kako bi se spriječio nastanak karijesa, pogotovo u djece. Iako ovaj postupak podržava dio znanstvenika, protivnici, među kojima su razne građanske udruge, drugi znanstvenici, kao i dobitnik Nobelove nagrade za medicinu Arvid Carlsson, upozoravaju na štetnost posljedica prekomjernog korištenja fluorida. Konzumiranje vode obogaćene fluoridom uzrokuje dentalnu fluorozu koja dovodi do hipomineralizacije i nepravilnosti stanica koje tvore zubnu caklinu, što uzrokuje mrlje, obezbojenje i slabljenje dječjih zuba. Narušava se i struktura kostiju, one postaju krhke i lomljive što u konačnici dovodi do osteoporoze. Nedavno obavljena studija pokazala je kako je rak kostiju u djece, usko povezan s fluoriranom vodom, a mogući su i hormonski poremećaji kao što je hipotireoza. Zemlje koje usprkos poraznim statistikama već godinama provode postupak obogaćivanja vode fluoridom su: Australija, Kanada, Brazil, Južna Afrika, Singapur i Izrael.

Štetne tvari koje se nalaze u vodovodima diljem Hrvatske ali i Svijeta sve više odvraćaju ljude od konzumacije iste. Najpopularnija alternativa je dakako kupovna voda u plastičnoj ambalaži, no i kod takve vode moramo biti krajnje oprezni, jer voda u bocama ne podliježe propisima o kakvoći vode, nego namirnica, pa se može dogoditi da voda koju kupujemo u trgovini nije ništa kvalitetnija od one koju imamo kod kuće. Na sreću, Hrvatska je zemlja bogata prirodnim izvorima i kod nas je voda u bocama najčešće prirodna izvorska i zdrava za piće. No ambalaža takvog proizvoda može biti izuzetno opasna. Pri velikim temperaturama neke plastične boce ispuštaju u vodu opasne tvari, pa moramo biti oprezni pri izboru ambalaže u koje je pakirana kupovna voda. Kod PET ambalaže, koja je najčešće namijenjena jednokratnoj uporabi, postoji mogućnost ispuštanja teških metala antimona, kemijske tvari EPA koja ometa djelovanje hormona, a mogući su i razni karcinogeni spojevi. PVC ambalaža također ispušta otrovne kemikalije koje ometaju rad hormona, dok boce s oznakom PC (ili bez oznake) u vodu ispuštaju opasnu kemikaliju BPA. Dobra plastika, odnosno ona za koju postoji najmanja vjerojatnost ispuštanja kemikalija u vodu  je HDP (ili HDPE). Naravno, uvijek se možemo osigurati i izborom staklene ambalaže kod koje nije dokazano ispuštanje štetnih supstanci u vodu.

Filtriranje vode druga je alternativa kojoj se okreće sve više ljudi. Voda se može filtrirati putem obrnute osmoze, procijednih, ugljenih ili ugljenih filtara sa srebrom, te destilacijom.

Više o ovakvim načinima pročišćavanja vode pročitajte u nastavku…

Autor: Lina Abu Ammash, dipl. nov.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *